Voli ovo

Reklame

petak, 17. prosinca 2010.

Veština pobeđivanja, Drugi deo: Osećaj za ono što uspeva

U prošlom broju bilo je govora o tome da je biznis na najteži mogući način naučio da je informacija nesavršena i da pribavljanje informacija može biti itekako skupo. Što se tiče proučavanja poslovne strategije to znači da možete da sakupljate sve više i više podataka i analizirati ih danonoćno, ali opet nećete znati koja strategija će biti uspešna, a koja ne. Međutim, čak i kada je magla previše gusta, kada još ne možete videti šta da radite, veština onoga što je uspešno se ipak primenjuje.

Da bismo videli kako se to dešava, hajde da se vratimo na problem strategije - nepotpune informacije, za šta je personifikacija naša ratna magla.

U veštini onoga što je uspešno, coup d’oeil seče maglu. Ali vladajuće škole strategije nude druga rešenja za ovaj problem: U školi klasičnog strateškog planiranja, prvo postavite cilj, a zatim planirate aktivnosti koje će vam pomoći da ga ostvarite. Ako se čvrsto držite plana, ostvarićete svoj cilj. Ali u „Usponu i padu strateškog planiranja“, Henri Mincberg upozorava na velike opasnosti krutog oslanjanja na planove. Umesto toga, on favorizuje „izlaznu“ strategiju, gde dinamički prilagođavate vaše planove kako se nove informacije pojavljuju. Danas se većina strateških planera slaže sa Mincbergom. Poruka je: ako ste suočeni sa nepotpunim informacijama neka vaša strategija bude fleksibilna. U školi učeće organizacije pruža se drugačiji odgovor na to kako bi se trebalo baviti ratnom maglom: jedna osoba ne može ovladati sa dovoljno informacija da bi razvila kompleksnu strategiju. Jedino tim to može, tako da svi u sistemu moraju da rade zajedno. Najbolji pregled ove škole daje „Peta disciplina“ Pitera Sengea. I u „Geniju organizovanja“, Voren Benis podržava ovu ideju sa istorijama nekoliko konkretnih slučajeva. Poruka je: kada ste suočeni sa nepotpunim informacijama radite kao tim.

Škola konkurentske strategije seče maglu biznisa ekonomskim analizama. Vođa ove škole, Majkl Porter, koristi ekonomska istraživanja i analize da bi omogućio firmi bolje razumevanje njenog ekonomskog položaja u industriji, sa posebnim naglaskom na položaj konkurenata kroz ceo lanac vrednosti. Poruka je: ako ste suočeni sa nepotpunim informacijama izvucite koliko god možete iz informacije koju imate. Fleksibilno planiranje, timski rad i sveobuhvatna analiza - to su odgovori koje daju tri vodeće škole strategije. Praktična posledica bezuslovnog poštovanja autoriteta je da se većina menadžera pre odlu;uje da kroisti neki oprobani način, umesto korišćenja veštine onoga što je uspešno. Vežba u strateškom planiranju ili sastanak tima u Sengeovoj organizaciji učenja često počinju pitanjem „Šta je naša vizija?“ To je u redu. U veštini onoga što je uspešno, međutim, mi stižemo do te vizije pitajući prvo „Šta uspeva?“

Vizija je na drugom mestu. Ona ima smisla samo pošto budete u stanju da jasno vidite koji put vodi do uspeha. To je garancija uspeha, pošto efikasno sprečava razvijanje svake vizije koju ne možete da ostvarite. Kao drugi primer, u konkurentskoj strategiji, analizirate „pet sila“ koje određuju vaš konkurentski položaj: direktni konkurenti, dobavljači, klijenti, potencijalni učesnici i zamene. U veštini onoga što je uspešno, ovih pet sila, takođe, postaje „pet izvora“, gde tražite stvari koje drugi rade pravilno i koje biste mogli da radite i vi. Rezultat toga je kreativna imitacija zasnovana na onome što nađete. Konkurentske analize vam daju poslovnu kartu i vaš položaj na njoj, ali vam ne kažu kojim putem da krenete. Samo coup d’oeil, zasnovan na onome što je bilo uspešno u prošlosti, to čini. Koristeći principe ekspertske intuicije, primere iz poslovne istorije i praktične metode možete naučiti veštinu onoga što je uspešno. Uzimamo ono što su drugi, pre nas, otkrili i pravimo novu kombinaciju.

U svojoj autobiografiji, „Brušenje“, Rej Kroc govori kako je osnovao veliko MekDonalds carstvo:

Bio je to restoran sveden na minimum usluge i više prototip za mnoge ogranke brze hrane, koji će se kasnije raširiti po zemlji. Hamburgeri, pomfrit i napici bili su pripremani na osnovu utvrđene procedure i na iznenađenje svih, uključujući Meka i Dika, to je uspelo! Naravno, jednostavnost procedure je omogućila MekDonaldsu da se koncentriše na kvalitet pri svakom koraku i u tome je bio trik. Kada sam video tog dana davne 1954. godine kako ovo uspešno funkcioniše, osećao sam se kao drugi Njutn kome je upravo Ajdaho krompir pao na glavu.

Ovaj Krocov pasus je jedna od najeksplicitnijih zvaničnih izjava o upotrebi ekspertske intuicije u poslovnoj strategiji. Kada je prvi put video originalni MekDonalds restoran u San Bernadinu, Kalifornija, Kroc je imao klasičan coup d’oeil. Njegova odlučnost posle toga je stvorila MekDonalds koji znamo danas. Kroc se direktno poziva na drugi legendarni coup d’oeil, onaj iz nauke: Isak Njutn je otkrio gravitaciju kada mu je jabuka pala na glavu. Kroc je zamenio Njutnovu jabuku krompirom, koji takođe navodi kao deo njegovog coup d’oeil u obliku pomfrita.

Kroc je iskazao veliko prisustvo uma. Očekivao je neočekivano. Kada je otišao u San Bernadino, imao je potpuno drugačiji strateški cilj od otvaranja lanca restorana. U to vreme, prodavao je multimiksere kafeima i restoranima po celoj zemlji. Multimikser je mašina koja meša šest milkšejkova istovremeno umesto samo jednog. Krocov cilj je bio jasan: prodati što više multimiksera.

Čuo je da su braća MekDonald imala osam multimiksera koji su radili punim kapacitetom. Kako su to uspeli? Posetio je MekDonalds u San Bernadinu da bi otkrio njihovu tajnu. Šta god da su oni radili, on je želeo da to predloži svojim drugim klijentima da bi i oni kupili osam multimiksera i tako povećali Krocovu prodaju. Ali tokom posete promenio je svoj cilj. U veštini onoga što je uspešno, sredstva prethode cilju. Cilj je na drugom mestu, ne na prvom. Kako se to dešava teško je objasniti. Izgleda kao da se svet okrenuo naopačke, ili kao da vam je krompir pao na glavu. Uspešni stratezi su retko svesni svoje ekspertske intuicije. Oni je jednostavno imaju i od toga polaze. Kreativnost podrazumeva samo povezivanje stvari. Kada pitate kreativce kako su nešto uradili, oni se osećaju pomalo krivim, jer oni zapravo nisu ništa uradili samo su videli nešto. To im se učinilo očiglednim posle izvesnog vremena. To je zato što su bili sposobni da povežu iskustva koja imaju i stvore nove stvari.

Akademski istraživači, takođe, obično promaše veštinu onoga što je uspešno. To je zato što unose u svoja istraživanja druge teorije strategije. Kada čitate o MekDonaldsu, Eplu, ili nekoj drugoj kompaniji čuvenoj po inventivnosti u poslovnim udžbenicima ili slučajevima za podučavanje, nailazite na analize i diskusije o ekonomskim faktorima, timskoj dinamici, ličnom porivu i raznim kulturnim, političkim i socijalnim faktorima unutar i izvan firme. Retko čitate o onome što je uspelo u prošlosti. Teško je naći ekspertsku intuiciju u studijama o poslovnoj strategiji. Druge faktore je lakše pronaći i objasniti.

Lukava priroda ekspertske intuicije čini da fon Klausevic bude istaknut zbog svog velikog uspeha u udaranju temelja suštine strategije. To nam, takođe, pomaže da uvidimo zašto je njegovo dostignuće tako slabo shvaćeno danas. Ekspertsku intuiciju je lako pogrešno razumeti ili promašiti u potpunosti. Pa čak i kada je fon Klausevic razumeo, mučio se da nađe prave reči da je objasni. Tako da možete čitati fon Klausevica i lako propustiti suštinu filozofije ratovanja – osim ako tačno ne znate šta tražite.

Za fon Klausevica Napoleonov uspeh je proistekao iz njegovog pokretanja vojske bez jasnog cilja. Zatim, kada bi video bitku koju je mogao da dobije, odlučivao bi se na borbu. Ako ne bi uvideo takvu bitku, samo bi nastavio da se kreće, van dometa neprijatelja, ali uvek tražeći bolje vreme i mesto da napadne. Napoleon je izbegao mnogo više bitki nego što ih je prihvatio. Ali radeći to pobedio je u više bitki nego ijedan drugi general u istoriji.

Na Napoleonovom grobu u Parizu možete videti imena njegovih najvećih bitki ugravirana u pod: Vagram, Osterlic, Marengo i druga. Ne Berlin, Milano ili Beč. Napoleon se borio na mestima koja nisu imala bitnu stratešku vrednost. To su samo bila mesta gde je on, u datom trenutku, uvideo šansu da porazi neprijateljsku vojsku.

A uviđao je pomoću coup d’oeil. Napoleonova ekspertska intuicija se pokazala, pre svega, zbog njegovih detaljnih proučavanja prošlih bitki. On sam nije doveo do vojnih inovacija.

U sledećem broju pokazaćemo kako ekspertsku intuiciju primenjuju moderne poslovne vojskovođe.

Milan Kukrika

Nema komentara:

Objavi komentar